Karakteristično je za cjelokupno područje BTC-a da se naglo razvilo, bez sudjelovanja struke, takoreći samo od sebe i da je postalo pravi «grad u malom». Veliko područje skladišta je već imalo svoj vlastiti urbanizam i vlastite servisne ulice. Većina današnjih trgovačkih objekata je nastala iz tih starih skladišta. Novih je parcela bilo malo, a i novogradnje unutar tog područja su bile rijetke. Kreativnost arhitekata se, što je na svoj način i logično, reducirala tek na oblikovanje i dekoriranje plašta fasada. Zanimljivo je da su uglavnom svi novi objekti preuzeli racionalni i nama još uvijek najlakše razumljivi kvadratni oblik – «kutiju». Sve te današnje blistave, ukrašene «kutije» samo su dva puta preodjevene; prvi put izvana, a drugi put iznutra. Unatoč toga su još uvijek, ili čak još i više, «kutijaste». Nova se arhitektura zapravo uopće ne razlikuje od starih skladišta preuređenih u nove robne centre, a posebno je zabrinjavajuće da je reducirana na velike reklamne panoe. Ukratko, na području velike urbane zone BTC-a arhitektura doduše nije posve nestala, ali je prilično ograničena zbog parceliranja prostora, određenog opskrbnim prometnim putovima, a ima i podređenu ulogu zbog brojnih osjetilnih podražaja izazvanih suvremenim marketingom. Vjerojatno je i to jedan od razloga zbog kojih arhitekti odbijaju zadaće u takvoj vrsti trgovačkih zona. S pravom im predbacuju neprijateljski odnos prema pravoj arhitekturi, takvoj koja posjeduje svoju tektoniku i svoj vlastiti arhitektonski jezik.